Job 32

1Tada prestaše ona tri čovjeka odgovarati Jovu, jer se činjaše da je pravedan. 2A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam građaše pravedniji od Boga;

3I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne nađoše odgovora i opet osuđivahu Jova. 4Jer Elijuj čekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega. 5Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri čovjeka, raspali se gnjev njegov.

6I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reče: ja sam najmlađi, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim. 7Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.

8Ali je duh u ljudima, i duh svemogućega urazumljuje ih. 9Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. 10Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.

11Eto, čekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviđaste besjedu. 12Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove riječi.

13Može biti da ćete reći: nađosmo mudrost, Bog će ga oboriti, ne čovjek. 14Nije na me upravio besjede, ni ja mu neću odgovarati vašim riječima.

15Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je riječi. 16Čekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.

17Odgovoriću i ja za se, kazaću i ja kako mislim. 18Jer sam pun riječi, tijesno je duhu u meni. 19Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.

20Govoriću da odahnem, otvoriću usne svoje, i odgovoriću. 21Neću gledati ko je ko, i čovjeku ću govoriti bez laskanja. Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.

22